Skip to main content
Molimo sačekajte...

Simptomi retrosternalne strume

Simptomi retrosternalne strume:

  • Čest kašalj
  • Osećaj stezanja u vratu
  • Osećaj zastoja zalogaja u gornjoj trećini jednjaka
  • Otežano disanje noću
  • Pogoršanje disanja kada osoba leži na leđima
  • Pojava gušenja ili pogoršanje disanja kada se ruke drže iznad glave

Retrosternalne strume

Normalna štitna žlezda se nalazi na bazi prednje lože vrata i nežno obuhvata disajnu cev. Kada žlezda raste i postaje strumozno izmenjena. rast može da bude usmeren u više pravaca. Obično struma raste na vratu ali je nekada usmerena i na niže, iza grudne kosti. Tada se naziva substernalna struma (sternum = grudna kost). Pošto je rast strume obično spor mnogi pacijenti i ne primećuju da se pojavljuje problem koji će zahtevati lečenje.

Indikacije za lečenje

Prosta netoksična struma

Prosta netoksična struma

Punkcija tankom iglom

Punkcija tankom iglom uvedena je u kliničku praksu 1948. godine, Posle niza godina zanemarivanja danas je prihvaćena kao prvi postupak u laboratorijskom ispitivanju tiroidnog nodusa. Tankom iglom se pod kontrolom oka ili ultrazvuka ubode opipljiva promena na žlezdi i aspiracijom se dobija materijal za pravljenje razmaza. Obično se koristi špric od 10 ml i igla za potkožne injekcije. Koža se pažljivo očisti i dezinfikuje kako bi se izbegla mogućnost infekcije.

Ultrazvučni pregled tiroidne žlezde

Ultrazvučni pregled koristi zvučne talase visoke frekvence iz za čoveka nečujnog dela talasnog spektra. Pogodnim pijezo-električnim instrumentom dobija se ultrazvuk od 7.5 MHz koji se linearnom sondom aplikuje preko pogodnog materijala (želea) da bi se izbeglo rasipanje na površini kontakta. Ultrazvuk je bezbolan, dovoljno precizan i pouzdano daje mere tiroidne konture. Vrlo je pogodan za utvrđivanje prirode nodoznih promena (solidna ili cistična) i otkriva male nodozne promene koje ne mogu da se otkriju pipanjem (palpacijom).

Scintigrafija

Scintigrafija 99m-Tehnecijumom je indikovana u slučaju:

  • Palpabilnog ili sonografski lokalizovanog nodusa > 1 cm
  • Sumnje na autonomono funkcijsko tiroidno tkivo
  • Diferencijalna dijagnoza Grejvs- ovog hipertiroidizma od hipertiroidizma u bezbolnom ili posleporođajnom tiroiditisu
  • Dokaz uspešne ablacije autonomnog tiroidnog čvora posle terapije radiojodom

Scintigrafija 123-Jodom je indikovana:

Prikaz štitne funkcije i građe

Stepen vezivanja radiojoda

Jedna od vrlo važnih mera tiroidne funkcije je i ocena sposobnosti da vezuje jod. Tiroidne folikulske ćelije normalno preuzimaju jod iz krvne struje, vezuju ga i organifikuju da bi ga iskoristile za sintezu hormona. Test se izvodi tako što bolesnik proguta dozu pre jutarnjeg obroka (na prazan stomak). Jod se koncentriše u žlezdi ili se izbacuje mokraćom u narednih nekoliko sati. Količina koju žlezda zadržava meri se posle nekoliko sati kao “vezivanje radiojoda”.Merenje se obično obavlja 3 i 24 sata posle uzimanja doze.

Tiroidna autoantitela

Antitela su belančevine iz klase globulina koja nastaju u imunskom odgovoru. Zbog toga se ovi globulini nazivaju imunoglobulinima. Antigeni, supstance koje izazivaju stvaranje antitela mogu da potiču iz spoljne sredine ili nastaju u organizmu kada se nazivaju autoantigeni. Autoantigeni mogu da budu normalni delovi organizma koje imunski sistem ne prepoznaje ili su izmenjene belančevine organizma. Antitela stvaraju limfociti kada receptori na njihovoj površini prepoznaju prethodno pripremljeni antigen.