Skip to main content
Molimo sačekajte...

SAVREMENO HIRURŠKO LEČENJE DIFERENTOVANIH MALIGNIH TUMORA ŠTITASTE ŽLEZDE – ŠTA SMO POSTIGLI U TOKU POSLEDNJE DVE DECENIJE

Strane
32-44
E-mail
adiklic@gmail.com
Ustanova
Centar za endokrinu hirurgiju Instituta za endokrinologiju KCS Beograd
Reference
Živaljević V, Paunović I, Diklić A, Krgović K, Živić R, Kažić M, Kalezić N, Božić V, Tatić S, Havelka M., Klasifikacija, stepenovanje, prognostički faktori i faktori rizika kod karcinoma štitaste žlezde, Acta Chir Iugosl. 2003; 3(Vol L): 57–60.
Krgović K, Paunović I, Diklić A, Živaljević V, Tatić S, Havelka M, Todorović-Kažić M, Kalezić N, Božić V: Papilarni karcinom štitaste žlezde. Acta Chir Iugosl. 2003; 3(Vol L): 79-84.
Krgović K, Paunović I, Diklić A, Živaljević V, Tatić S, Havelka M, Todorović-Kažić M, Kalezić N, Božić V, Folikularni karcinom štitaste žlezde, Acta Chir Iugosl. 2003; 3(Vol L): 107–111.
Paunovic I, Krgovic K, Tatic S, Diklic A, Zivaljevic V, Kalezic N, Havelka M., Surgery for thyroid Hurthle cell tumours – a single institution experience, Eur J Surg Oncol. 2006 May;32(4):458–61.
Baloch ZW, LiVolsi VA., Fine-needle aspiration of the thyroid: today and tomorrow, Best Pract Res Clin Endocrinol Metab. 2008 Dec;22(6):929–39.
Sažetak

Uprkos činjenici da su nodozne promene u štitastoj žlezdi vrlo česte, maligni tumori štitaste žlezde su vrlo retki. Najčešći su diferentovani karcinomi koji obično imaju povoljnu prognozu zbog tačne dijagnoze, adekvatne operacije praćene dopunskom terapijom radiojodom i rutinskom primenom supresivne terapije L-tiroksinom. Zahvaljujući uspešnom lečenju ovih tumora, danas su sve ređi vrlo agresivni anaplastični tumori koji iz njih nastaju.

Jazika rada
Medicinski glasnik

MOGUĆNOSTI CITOLOGIJE U DIFERENCIJALNOJ DIJAGNOZI TIROIDNOG NODUSA

Strane
19-24
E-mail
static@med.bg.ac.rs
Ustanova
Institut za patologiju, Medicinski fakultet, Beograd
Reference
Janković R., Hirurgija tiroidne i paratiroidnih žlezda, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2001
Hegedus L., Clinical practice. The thyroid nodule, N Engl J Med 2004; 351: 1764–71
Oertel Y., Fine-needle aspiration of the thyroid: a pathologist’s perspective, J Clin Pathol 2008; 61 (7): 785–6
Menendez Torre, E. Pineda Arribas J, Martinez de Esteban JP, Lopez Carballo MT, de Miguel C, Salvador P., Value of repeated fine needle aspiration cytology in patients with nodular goiter, Acta Cytol. 2007; 51(6): 850–2
Yokozawa T, Fuketta S, Kuma K, et al., Thyroid cancer detected by ultrasound-guided fine-needle aspiration biopsy, World J. Surg. 1996; 20(7): 848–53.
Sažetak

Aspiraciona biopsija tankom iglom (FNAB) ima značajnu ulogu u evaluaciji tiroidnog nodusa i selekciji bolesnika za hirurško lečenje, ali je treba razmatrati uporedo sa kliničkim, ultrazvučnim, radionuklidnim i radiografskim nalazom. Citološki nalazi se mogu klasifikovati kao: nereprezentativni, suspektni, benigni i maligni ili u 8 dijagnostičkih kategorija: benigni koloidni nodus, cistične lezije, tiroiditisi, celularna mikrofolikularna lezija, Hurthle-cell lezija, primarni maligni tumor, druge lezije i nedijagnostička kategorija.

Jazika rada
Medicinski glasnik

AUTOIMUNSKA TIREOIDNA BOLEST I POLIGLANDULARNE AUTOIMUNSKE BOLESTI

Strane
9-18
E-mail
drdjilas@eunet.rs
Ustanova
Klinika za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma, Klinički centar Vojvodine
Reference
Kahaly GJ., Polyglandular autoimmune syndromes, Eur J Endocrinol 2009;161(1):11–20
Owen CJ, Cheetham TD., Diagnosis and management of polyendocrinopathy syndromes, Endocrinol Metab Clin North Am. 2009;38(2):419–36
Eisenbarth GS, Gottlieb PA., Autoimune polyendocrine syndromes, N Engl J Med 2004;350(20):2068–79
LeBoeuf N, Garg A, Worobec S., The autoimmune polyendocrinopathy-candidiasis-ectodermal dystrophy syndrome, Pediatr Dermatol. 2007;24(5):529–33
Shikama N, Nusspaumer G, Holländer GA., Clearing the AIRE: on the pathophysiological basis of the autoimmune poyendocrinopathy syndrome type 1, Endocrinol Metab Clin North Am 2009;38(2): 273–88
Sažetak

Autoimuni poliglandularni sindrom (PGA) podrazumeva disfunkciju dve ili više endokrinih žlezda, u čijoj osnovi je autoimuni mehanizam. Mnogi autori, pored dva osnovna PGA sindroma, izdvajaju treći koji podrazumeva autoimunu tireoidnu bolest (ATD) udruženu sa drugim autoimunim bolestima. PGA tip 1 se javlja ređe, sa početkom u ranom detinjstvu i ključna je mutacija autoimunog regulator-gena. Tri glavne komponente karakterišu ovaj sindrom: mukokutana kandidijaza, hipoparatireoidizam i autoimuna adrenalna insuficijencija.

Jazika rada
Medicinski glasnik